Tečajevi osobnog razvoja, tretmani, savjetovanja

Individualna strana osobnog razvoja

Razvoj suvremenog ezoterika, istinski razvoj individualnosti, put je usklađenog razvijanja snaga mišljenja, osjećanja i htijenja (volje). Tu nema mjesta za stjecanje blaga nadčulnih doživljaja i uživanja u kojekakvim senzacijama i plutanjima u polusvjesnim ili stanjima transa koje doživljaje si, većina onih koja to čini, uopće ne zna objasniti. Istinski razvoj individualnosti čovjek postiže usklađenim radom na osjetilnom i nadosjetilnom dijelu, uvijek pod kontrolom zdravog razuma s jedne strane i Ja s druge strane. Slika niže prikazuje arkanđela Mihaela (njegov zemaljski ekvivalent je sveti Juraj), danas Duha vremena, kako drži u pokornosti zmaja. Riječ Mihael na hebrejskom znači „tko je kao Bog?", i ona izražava pitanje, a ne tvrdnju. Na jeziku duhovnog svijeta bio je to ratni poklik anđela, koje je predvodio Mihael, u borbi protiv Sotone (Ahrimana) i njegovih jata.

mihael i zmaj

Zmaj u duhovnoj ikonografiji (imaginaciji) simbol je čovjekove niže prirode, njegovih nagona, požuda i strasti, svega onoga što je čovjeku zajedničko sa životinjama. Mihael koji stoji ponad zmaja sa isukanim mačem jasno daje do znanja da je zmaj u njegovoj vlasti. On ga drži u pokornosti ali ga ne ubija. Mihael se često prikazuje s mačem okrenutim gore jer zmaja pokorava duhom, a mač koji simbolizira ljudsko Ja, pokazuje prema čovjekovoj višoj prirodi. U ovoj močnoj imaginaciji dan je cijeli smisao čovjekovog puta spoznaje. Čovjek treba ovladati svojom nižom prirodom, onim što ima zajedničko sa životinjom, ali je on ni u kojem slučaju ne smije uništiti jer bi time sebe sveo na razinu biljke. Zmaj mora ostati moćan, ali mora biti potpuno u njegovoj vlasti, u vlasti Ja.

Prije no što pokori zmaja, čovjek ga mora upoznati: mora dobro upoznati sve što je skriveno u njegovoj vlastitoj podsvijesti te što iz nje djeluje mimo njegove kontrole. Kad čovjek može samom sebi otkriti svoje najmračnije tajne spreman je za rad na svojem usavršavanju. A tu se, između ostalog radi o personi i sjenki. Specifični sadržaji i kvaliteti koji sudjeluju u stvaranju ove unutarnje strukture, persone i sjenke, biraju se u procesu razvoja ega. Ono što ego-svijest odbaci, postaje sjenka; ono što ona pozitivno prihvati i sa čime se identificira, i ono što ona prihvaća, postaje dio nje i persone. Sjenku karakteriziraju osobine i kvalitete koje su neusuglašeni sa svjesnim egom i personom. Sjenka i persona su obje „osobe" strane egu koje naseljavaju psihu zajedno sa svjesnom osobnošću po kojoj smo sebi prepoznatljivi. Postoji službena ili „javna osoba", nazvana persona, i ona se manje-više identificira s ego sviješću i čini psihosocijalni identitet jednog pojedinca. A opet je ona, isto kao i sjenka, strana egu, iako je ego opušteniji s njom jer je ona usklađena s društvenim normama i običajima. Sjenka je sakrivena od pogleda i pojavljuje se samo u specijalnim prilikama. Svijet je manje-više nesvjestan te osobe. Persona je mnogo očiglednija. Ona svakodnevno igra službenu ulogu prilagodbe društvu. Sjenka i persona su kao dva brata (za muškarca) ili dvije sestre (za ženu); jedan je javan, a drugi je skriven i povučen. Oni su studija kontrasta.

06

Persona je ona osoba kakva mi postajemo zahvaljujući prilagođavanju kulturi, obrazovanju i fizičkom i društvenom okruženju. Kao kompleks, persona ima i znatnu autonomiju i nije pod potpunom kontrolom ega. „Kako ste?", pita netko jednog kišnog jutra, i dok trepnete, bez trenutka oklijevanja, vi kažete: „dobro, a vi?". Persona čini da društveni odnosi teku glatko i ispravlja grubosti koje bi u suprotnom izazvale čuđenje i nelagode u društvu.

Sjenka jeste neka vrsta kontrapersone. Sjenka je oblik podosobnosti koja želi ono što persona neće dozvoliti. Egu koji se identificirao s personom i njezinim usvojenim vrijednostima i kvalitetama, sjenka smrdi na trulež i zlo. Problem integriranja sjenke jeste moralni i psihološki problem najteže vrste. Ako neka osoba u potpunosti izbjegava sjenku, život joj je prikladan ali užasno nepotpun. Otvaranjem prema iskustvima sjenke, međutim, osoba može postati iskvarena nemoralnošću.

Posljedica rada na osobnom usavršavanju bit će vidljiva iz našeg ponašanja u svakidašnjem životu, gdje ćemo potpuno svjesno te iz slobodne volje upravljati svojom nižom prirodom.

Mač na ovoj močnoj imaginaciji simbol je za čovjekovo Ja, za njegovu duhovnu božansku jezgru. Njime Mihael drži u pokornosti zmaja. Isto tako i čovjek mora snagom svoje Ja-svijesti ovladati svojim nagonskim životom i držati ga pod kontrolom. Ovladati nagonima ne znači usvojiti obrasce civiliziranog ponačanja, personu, nego iz slobode donijeti vlastitu odluku da se kontroliraju impulzivne reakcije te da svako djelovanje bude rezultat odluke donesene na temelju harmoničnog sudjelovanja razuma i srca.

Mišljenje - Mišljenje je uvjet čovjekove slobode, samo u mišljenju je čovjek potpuno slobodan. U tom smislu i izreka filozofa Renea Descartesa: „Mislim, dakle jesam", je sasvim opravdana. Mišljenje je ono koje ljudsko biće čini čovjekom, koje mu omogućava slobodu i čini ga neovisnim i o materijalnom i o duhovnom svijetu. Da bi bio slobodan čovjek mora prvo zagospodariti svojim mislima, pa svaki put spoznaje traži razvijanje sposobnosti mišljenja, upravljanje svojim životom misli. To je preduvjet za zdravu spoznaju.

razmišljanje

Čovjeku je uvijek dostupno sve što mu treba u određenom trenutku, samo on toga često nije svjestan. Današnjem vremenu, na putu spoznaje i osobnog razvoja, nisu potrebne nikakve ezoterične škole jer jedina škola za ozbiljnog ezoteristu je sam život. Već i obično školovanje unutar obrazovnog sustava uređeno je upravo tako da se može razvijati razum ili intelekt. Zdrav razum je temelj zdrave spoznaje, jer bez razvijene sposobnosti mišljenja nema zdravog duhovnog napretka. Jer, napredovanje na duhovnom putu ne znači osjećanje duševnih uzbuđenja i ulaženje u stanja povišene svijesti mimo razuma i bez vlastite voljne odluke. Općenje sa duhovnim svijetom mora se ostvarivati pri punoj budnoj svijesti uz prisutnost razuma. Sve ostalo je zastranjenje. Stoga je snaga mišljenja jedna od snaga koje drže u pokornosti zmaja - nižu prirodu. (Pogledati: Vježbanje osobina po danima)

Osjećaji - Druga strana je snaga osjećaja. Niža priroda čovjekova, zmaj, očituje se u njegovim osjećajima. Nagoni, požude i strasti pokreću veliki dio čovjekovog duševnog života. Duša je nositeljica bogatstva osjećaja koji nas preplavljuju u raznim životnim okolnostima i navode nas na određene postupke. S nekima od njih smo zadovoljni, međutim, vrlo često nismo zadovoljni našim emotivnim reakcijama. Na mnogim slikama Mihael se prikazuje s vagom u jednoj ruci te se stoga također smatra voditeljem blaženih duša u raj. Na vagi je čovjekova duša, a vaga će pokazati da li je njegov duševni život bio u skladu s božanskim svijetom.

osjećaji

No, da bi se nešto moglo uravnotežiti mora i postojati. S toga čovjek mora razvijati svoj osjećajni život jer tako svojom kreativnošću obogaćuje sebe, svoje bližnje i svijet oko sebe. Istodobno mora i naučiti kako ovladati osjećajima i dovesti ih u sklad s duhovnim svijetom, a ne potisnuti ih. Potisnuta osjećajnost spušta čovjeka na razinu biljke, a s druge strane onako nesavršen kakav je, primora sebe da zanemari osjećaje i prisilno djeluje samo iz duha, postaje duhovni automat – plitica vage na kojoj bi trebala biti čovjekova duša ostaje prazna. (Pogledati: Introspekcija ili samospoznaja)

Volja – Treću čovjekovu snagu predstavlja snaga volje koja dolazi iz čovjekovog središta, iz njegova Ja.

volja

To je Mihaelov mač. Kada je čovjek ovladao svojim mišljenjem te stekao mogućnost da misaonono obradi sadržaje svoje podsvijesti, da svojim mišljenjem ovlada osjećajima i stavi ih pod kontrolu volje, prestaje postupati iracionalno i nagonski, a djelovanje temelji na svojim moralnim načelima. Jer, moral nije u nametnutim pravilima pristojnosti i društvenim konvencijama (psihologijskim riječima persona prestaje biti obrazac njegovog djelovanja), nego u čovjekovom srcu, u njegovom Ja, božanskom dijelu koji ga izravno povezuje s duhovnim svijetom.

Ove tri duševne snage čovjek postupno razvija od djetinjstva, ali ih može harmonično povezati tek kad razvije dušu svijesti.

Svjedoci smo da razum u današnje vrijeme nije dovoljan za zadovoljavajući način življenja i djelovanja. Obično ili apstraktno mišljenje može obraditi samo činjenice fizičkog, materijalnog svijeta. Ovo je mišljenje lišeno duha i uzima u obzir samo jedan dio stvarnosti, onaj fizički, a što ne daje istinitu sliku svijeta. Na apstraktnom mišljenju (čisto moždano mišljenje) utemeljena slika svijeta je racionalna, ali nije realna, nije stvarna i istinita. Ona je samo jedna strana zbilje. Istinita slika svijeta obuhvaća i onu duhovnu stranu. Duhovni svijet ne možemo zahvatiti snagom mišljenja već našim astralnim tijelom, odnosno centrima svijesti koje se nazivaju čakre. No ovaj duševno-duhovni svijet koji u budnom stanju opažamo pomoću centara svijesti možemo misaono obraditi. Razvijemo li sposobnost da mišljenjem obrađujemo utiske iz osjetilnog i nadosjetilnog svijeta razvili smo mihaeličko mišljenje, kozmičku inteligenciju kojom se možemo približiti istini. (Pogledati: Vplja usmjerena prema plemenitom i lijepom i vječno istinitom)