Tečajevi osobnog razvoja, tretmani, savjetovanja

Razumijevanje prirode čovjeka

Negdje na vašem životnom putu, neka od sljedećih pitanja su možda prošla vašim umom. Čak i ako nisu, to će se na kraju sigurno dogoditi.

Tko sam ja? Što sam ja?
Što je moj pravi identitet?
Kako su moje misli i osjećaji u interakciji s fizičkim tijelom?
Kako da moj um bude moćan?

Razotkrivanje tajne uma;
Razumijevanje misli, kako one dolaze i odlaze, kako ih kontrolirati? Zašto smo se našli pod emocijama, osjećajima, napetosti i stresom? Kako pojedinac razvija obrasce ponašanja, osobine itd; kako ih transformirati? Kako uživati u ovom dragocjenom životu?

Rad na osobnom razvoju, temeljen na duhovnoj znanosti, započinje sa doživljavanjem i razumijevanjem naše vlastite prirode.

PRIRODA ČOVJEKA-ČOVJEK KAO DUHOVNO BIĆE

duh-duša-tijelo

09

Ljudsko biće je višeslojno biće, što znači da uz fizičko, materijalno tijelo ima i druga, nadčulna tijela, koja odgovaraju nadčulnim razinama postojanja Kozmosa. Pritom riječ „tijelo" koje se odnosi na nadčulna „tijela" ne smije se pogrešno shvatiti. Da bi se riječima izrazile više razine postojanja koje su nedostupne fizičkim osjetima, moraju se upotrijebiti riječi običnog jezika. A te riječi nastale su u osjetilnom svijetu i izražavaju za osjetilno opažanje samo ono što je osjetilno. A nadčulna tijela nisu, dakako, uopće ništa tjelesno, ma kako ih god profinjeno zamišljali.

OVOJI (TIJELA) LJUDSKOG BIĆA
Kao prvo, kod čovjeka razlikujemo tri aspekta: tijelo, dušu i duh. Fizičko tijelo, kao vanjski objekt, opažamo fizičkim čulima. Podložno je smrti. Dušu doživljavamo jedino u sebi, i ona objedinjuje mišljenje, osjećanja, strasti, osjete, te impulse volje. Duh jeste ono vječno, ono što se objavljuje kao istina, ljepota i dobrota, ka čemu mi neprestano moramo težiti. Duša – podložna je karmi, postoji u vremenu ali ne u prostoru. Duševni dio čovjekovog bića jest onaj koji čovjeka razlikuje u odnosu na tri druga carstva (mineralno, biljno i životinjsko). U duši čovjeka nalazi se snaga koja mu omogućuje da ima samosvijest, tj. da samom sebi može reći JA. Samosvijest je ono što čovjeka razlikuje od životinja. Duh – podložan je reinkarnaciji, postojeći niti u vremenu niti u prostoru (tako da su prošlost i budućnost u njemu podjednako prisutni).

monad

Fizičko tijelo - Ono je slično našim sadašnjim minerala, podliježe naslijeđu i kemijskim zakonima neorganske prirode. Ovo je samo onaj dio čovjeka koji opažamo s našim osjetilima. Drugi ovoji su nevidljivi, ali njihove posljedice su utisnute na fizičkom tijelu. Fizičko tijelo je najstariji i stoga najsavršeniji dio čovjekovog bića. Dovoljno je promatrati kako je objektivan i precizan čovjekov vid u usporedbi s njegovim osjećajima. Fizičko tijelo je organizam prostora i podložno je smrti i razlaganju. U njemu se manifestira takozvana duša svijesti.

Životno tijelo (etersko) - Imamo ovo tijelo zajedničko s biljkama i ovaj princip nas čini živim. Mi ne možemo vidjeti etersko tijelo s našim normalnim osjetilima. Etersko tijelo je svojevrsni arhitekta fizičkog tijela. Ovo tijelo vezano je uz fizičko tijelo putem tekućina koje struje fizičkim tijelom. U osnovi to je organizam vremena, u vezi sa ritmovima kao što su npr. mjeseci ili godine, na taj je način podložno također i kozmičkim utjecajima. U njemu se manifestira takozvana duša razuma.

Duševno tijelo (astralno, osjećaji) - Mi imamo ovo tijelo zajedničko sa životinjama i to je sjedište naših emocija, želja i strasti; simpatije i antipatije, boli i zadovoljstva. Ovo tijelo vezano je uz fizičko tijelo putem disanja. Ono zahvaća onim supstancijalnim u fizičkom tijelu koje predstavlja zračni, plinoviti dio fizičkog tijela. Drugim riječima, osjećajno tijelo ima svoj materijalni preslik u svemu onome što čini udisajna zračna struja i cjelokupni tijek kretanja zraka u fizičkom organizmu. Čovjekovo astralno tijelo je tijelo-nosilac duše i istovremeno satkano od iste supstance kao i ona. U njemu počiva takozvana duša osjećaja – „Kao mač i korice tako i astralno tijelo i duša osjećaja čine cjelinu".

Ja (Atman, Ego, duh, besmrtni dio čovjeka) - JA predstavlja istinsku duhovnu jezgru našeg bića, ono je božanska iskra u nama, koja nas istovremeno poziva da postanemo svoji vlastiti stvaraoci. Ovo je najmlađi i najmanje savršen dio čovjekove prirode, ali će u budućnosti postati savršeniji u odnosu na ostale članove. Ja je svojstveno sjećanje, kao što je osjećajnom tijelu svojstvena svijest, eteričnom tijelu svojstven je život, a fizičkom tijelu svojstveno je raspadanje. Ja se razvija tokom serije inkarnacija, jer za ovaj razvitak nije dovoljan jedan zemaljski život. Djela iz jednog života određuju okolnosti i životnu situaciju čovjeka u slijedećim životima i on tokom zemaljske inkarnacije podliježe zakonima karme.

BUDUĆE MOGUĆNOSTI
Manas, Duhovno Ja - Čovjek je trenutno u procesu transformacije astralnog tijela u Manas oplemenjivanjem i kontrolom svojih emocija, strasti, antipatija i slično do točke savršenstva gdje ono tada postaje organ duhovne percepcije.

Budi ili Životni Duh - To je čovjekovo kada je on u potpunosti promijenio svoje etersko tijelo preko svojeg Ja.

Atman ili Duhovni Čovjek - Izraz Atman (Duhovni čovjek) je uzet iz Hindu-vedske terminologije i najviši je princip kojeg će čovječanstvo postići, a kojeg možemo pojmiti s našom sadašnjom svijesti. Rezultat je potpune transformacije čovjekovog fizičkog tijela kroz rad Ja ili duha.

Još dalji principi u dalekoj budućnosti >>

Sjedište Ja nalazi u sredini čela u između dvije obrve. Mozak je „kontrolna-soba". Baš kao vozač automobila, koji koristeći različite dijelove mehanizma, sjedi na jednom mjestu, tako i Ja zapošljava mozak da kontrolira tijelo. Mozak je stroj pomoću kojeg Ja misli, sjeća se, prima poruke iz ili daje upute osjetilnim organima. Mozak je mjesto okupljanja svih živaca koji prenose osjete iz svih dijelova tijela do mozga, koji funkcionira kao kontrolna soba i omogućuje da tijelo radi. Ja putem mozga, kroz živce, stavlja tijelo u rad i doživljava fizičke senzacije, zadovoljstvo i bol ili radost i tugu. No, mozak je odvojen od Ja, mozak je složena stvar od materije, dok je Ja svijest - duh.

Tek svjesnim radom Ja tokom inkarnacije niži se članovi mogu transformirati i produhoviti tako, da budu pripojeni besmrtnoj Individualnosti kao novi, duhovni članovi. Svjestan rad Ja znači da se naša (lažna) osobnost - ego, koju smo tokom inkarnacije po pravilu jedino i svjesni, dobrovoljno podredi impulsima koji dolaze od našeg pravog, višeg Ja, naše Individualne duhovne svijesti.

Svjesnim radom Ja na astralnom tijelu, postizanjem vlasti nad instinktima, nagonima i osjećajima, nastaje Duhovno ja. Radom Ja na eterskom tijelu, mijenjanjem temperamenta i duboko ukorijenjenih navika, rađa se Životni duh, dok rad Ja na fizičkom tijelu kao rezultat daje Duhovnog čovjeka. Ovi viši duhovni članovi čovjeka nastaju, dakle, tek svjesnim duhovnim radom individualnog Ja na svojim nižim članovima, postaju nerazdvojiv dio njegove duhovne individualnosti i dobivaju trajni, neprolazni karakter. Iste prirode kao i niži, ali produhovljeni svjesnim radom, postaju istinski duhovni organi našeg pravog Ja.

Svakako treba izbjeći pojednostavljeno shvaćanje (proisteklo direktno iz naše duše razuma) da rad na astralnom tijelu podrazumijeva učešće na nekom ubrzanom tečaju astralne projekcije. Prema duhovnoj znanosti ovaj rad podrazumijeva izlaganje određenim utjecajima – prava nauka, istinska umjetnost, istinsko znanje, religiozni utjecaji, svakako ne u konfesionalnom smislu, već u smislu prepoznavanja univerzalnog i apsolutnog naspram relativnog, prepoznavanje Istinitog i Dobrog – i svjesno bavljenje njima. Rad također znači uspostavljanje kontrole nad dijelom naše prirode čiji je nosilac astralno tijelo: nagonima, strastima, osjećajima; našim temperamentom i duboko ukorijenjenim navikama kojih je nosilac etersko tijelo (to je znatno teži zadatak od prvog) i najzad imperativima našeg fizičkog tijela. To znači pročišćavanje elemenata bića na osnovu impulsa koji dolaze iz nukleusa našeg bića.

Ova podjela opisuje današnje stanje čovjeka, te pruža informacije o potencijalu koji mu stoji na raspolaganju putem individualnog rada na sebi.

Dakle, preko načina na koji radi, čovječja priroda se može razumjeti da je sastavljena od sedam članova: fizičko, eterično i astralno tijelo, ja, duhom ispunjena duša, životni duh i duhovni čovjek.

Utjelovljujući se u našem dobu, duh - koji pripada nepromjenljivom, vječnome svijetu zvijezda stajačica - uzima duševnu supstancu iz stalno mijenjajuće oblasti planeta, koja time zadire dolje u tijelo porođeno iz zemlje preko nasljeđa. Tokom spavanja, duša prenosi dnevne doživljaje natrag u planetarnu oblast, tamo obnavljajući svoje snage. Nakon smrti ovi noćni doživljaji bivaju prerađenima od strane duše, a potom njihove plodove preuzima duh kako bi uobličio nove sposobnosti za narednu inkarnaciju.

Razvoj prema dobu

Sa dvadeset prvom godinom (preskočit ću razvoj tijela) rađa se prvi duševni član - duša osjećaja. Do tog vremena astralno tijelo je već dobro razvijeno i postalo je samostalno, rast i razvoj fizičkog tijela je završen, a rođenjem duše osjećaja mladi čovjek počinje polako osjećati svoje vlastito JA (u mnogim državama ova dob uzima se kao dob u kojoj čovjek dostiže punoljetnost). U razdoblju od dvadeset i prve do dvadeset i osme godine najintenzivnije se razvija duša osjećaja, i tu čovjek počinje istinski razlikovati što sam osjeća a što mu dolazi od drugih (prije toga je to ponekad vrlo teško razlučiti). Duša razuma se najintenzivnije razvija u razdoblju od dvadeset osme do trideset pete godine, a njenim razvojem čovjek počinje sve više razvijati svoje vlastito mišljenje, a sve manje preuzimati tuđa mišljenja. Sposobnost razumijevanja se istinski stiče u ovoj dobi (naravno, to ne znači da je nemoguća i ranije, već samo da u toj dobi svakako postaje daleko jača nego prije).

Prijelomni trenutak u životu mnogih ljudi događa se rođenjem i razvojem duše svijesti (tzv. kriza srednjih godina). Treba razumjeti da je svijest nešto sasvim drugo nego razum. Čovjek koji razumije da je nešto štetno za njega vjerojatno će i dalje nastaviti to činiti, dok čovjek koji toga postane svjestan nikada više to neće ponoviti. Budući duša svijesti ulazi u duhovni dio ljudskog bića, dakle u duhovni svijet, rođenjem duše svijesti mogu doći velike promjene u životu. Ponekad ljudi čak odbacuju već dobro razvijenu karijeru i zamjenjuju je nečim sasvim drugačijim. Netko to može smatrati vrlo čudnim, no svijest uistinu može jako promijeniti čovjeka.

Sa rađanjem pojedinih duševnih članova čovjek dobiva nove duševne sposobnosti, zahvaljujući kojima mijenja svoj pogled na svijet, stara iskustva postaju mu neiscrpna riznica mudrosti te sposobnost učenja iz iskustava, a nova iskustva doživljava na drugi način. Treba još spomenuti da je od četrdeset druge do šezdeset treće godine života naglasak na duhovnom razvoju čovjeka, iako samo u „klicama". Tako čovjek sa šezdeset tri godine dostiže potpunu zrelost, tj. razvio je sve one članove koje u tijeku svog života može razviti.